Nikada u povijesti hrvatska politika nije vidjela ovakvu najezdu “nezavisnih političkih analitičara” na izborne liste. Do prije samo mjesec dana Ivici Relkoviću, Igoru Peternelu, Nini Raspudiću i Mariji Selak Raspudić zajednička je bila samo činjenica da su poznati hrvatski politički analitičari. No, to se promijenilo pa im je odnedavno zajednička još jedna stvar- svi su krenuli na pohod na izborne liste ne bi li se dokopali Sabora.
Kada četri aktivna i vrlo poznata “nezavisna politička analitičara” u vrlo kratkom roku objese “nezavisnu političku analitiku” na klin i uskoče u politiku, onda je to pojava o kojoj treba ozbiljno prodiskutirati. Sasvim prirodno, postavlja se pitanje koliko su njihove političke analize prethodnih godina bile uistinu analize, a koliko politički motivirane konstrukcije s ciljem promocije određenih političkih ideja, opcija ili programa. Iako je ovo pitanje uveliko retoričke prirode, valjalo bi se prisjetiti njihovih analiza i staviti ih u kontekst današnjih političkih angažmana.
Brzina kojom su se njih četvero iz “nezavisne političke analitike” prebacili u “zavisnu političku praksu” poprilično je zabrinjavajuća za reputaciju domaće scene nezavisnih političkih analitičara i ukazuje da se njihova analitika moguće oduvijek svodila na utiranje puta za bilo kakav oblik političkog profiterstva. U ovom slučaju, bit će to juriš na prva mjesta stranačkih koalicijskih lista u kojem će dojučerašnji analitičari pokušati dobro unovčiti svoj dugogodišnji rad i trud.
Ivica Relković, nekadašnji je strateg MOST-a, a onda i “nezavisni politički analitičar” koji proteklih godina ispada iz paštete i koji u tim ispadima, tj. istupima u pravilu najavljuje propast svih postojećih trećih opcija, te potanko objašnjava zašto su oni nesposobni suprotstaviti se postojećem političkom duopolu. Široki auditorij nije mogao ni naslutiti da si Relković svojim “stručnim ekspertizama” zapravo utire put za politički proboj. Taj “nezavisni politički analitičar” ozbiljno se priprema za izbore, osnovao je “stranku s imenom i prezimenom” i najavljuje da je on taj pravi treći put kojeg su svi čekali. U praksi, to ipak ne izgleda tako sjajno. Nakon što nije uspio registrirati stranku, službeno zbog koronavirusa, a neslužbeno zbog nemogućnosti da oko svoje ideje okupi 100 ljudi, preuzeo je stranku Dalije Orešković koja je tako završila svoj politički put nakon samo godinu dana postojanja. U šarolikom sastavu, Relković će se pokušati dokopati saborske fotelje, no zasad, dva mjeseca prije izbora, izborne ankete ne registriraju ni postojanje njegove opcije, a kamoli ozbiljno sudjelovanje u političkoj utakmici.
Drugi iz tog trolista “nezavisnih političkih analitičara” je Igor Peternel, donedavno politički analitičar i redoviti gost malih lokalnih televizija, a sad jedan od glasnogovornika Škorine stranke Domovinski pokret. I Peternel je posljednju godinu svojih nezavisnih političkih analiza koristio kako bi svoje čitatelje, slušatelje i gledatelje pokušao uvjeriti kako su Škorina kampanja, poruke i politički sadržaj najveće savršenstvo koje su hrvatska država i građani vidjeli u političkoj povijesti, da bi se nakon predsjedničkih izbora prebacio u Škorin izborni stožer očekujući neko od prvih mjesta i ulazak u Sabor.
Odlaskom ova dva nezavisna politička analitičara, politička analiza u Hrvatskoj izgubila je svoje udarne igle, no, stvari vrlo brzo postaju sve gore. U politiku se prebacila i Marija Selak Raspudić, politička analitičarka koja je ime stekla u HRT-ovoj emisiji Peti dan, a sve su jače glasine da će je slijediti i njen suprug politički analitičar, Nino Raspudić.
Nino Raspudić tek treba javnosti obznaniti svoj politički put, što će vrlo vjerojatno i učiniti u ovotjednom izdanju Nedjeljom u dva. Bit će zanimljivo vidjeti na koji se pristup odlučio. Ulazi li u politiku uz bok svoje supruge Marije Selak Raspudić ili je nju isturio kao reprezenta svojih političkih ideja, a sebi namijenio ulogu stratega iz sjene. Postoji i treća opcija, iako malo vjerojatna, da na izbore izađe na listi Miroslava Škore, što bi opet, samo po sebi, bilo vrlo zanimljivo.
Kako god se stvari rasplele, činjenice su neporecive. Nekoć “nezavisni politički analitičari” gotovo preko noći se prebacuju u politiku bez ikakvog suvislog plana i programa. Oni koji su godinama šibali političke opcije prozivajući ih za nedostatak programa, ozbiljnosti, dubine, svrhe i smisla, sada se upuštaju u političke projekte koji su čak i u očima građana potpuno šuplji, bezidejni i bez ikakve realne šanse da dovedu do ikakvih društvenih promjena. Takvim očajničkim pristupom bacaju ozbiljnu sumnju na sav svoj dosadašnji rad i savim legitimno otvaraju pitanje jesu li ikad bili nezavisni politički analitičari ili tek predstavnici različitih političkih interesa i grupacija u obliku i formi “nezavisnih političkih analitičara”.
