Fotografija: Grafika, Slike zaslona
Kriza uzrokovana kompletnim lockdownom kojim se na Hrvatsku obrušila HDZ-ova vlada izazvala je uistinu brojne sociološke fenomene. Zabrana koncerata, zatvaranje kazališta i općenito nedostatak posla i prilike za zaradu brojne je estradne ličnosti natjerao da sreću okušaju u politici i da svoje dugogodišnje estradno iskustvo i poznato ime unovče na pozornici Hrvatskog sabora. Angažiranje pjevača, glumaca, komičara i raznih društvenih aktivista na ovim izborima drastično se povećalo i postavlja se pitanje istinske motivacije za njihov politički angažman.
Neke od njih atmosfera je toliko ponijela da su osim sebe, na liste instalirali i bračne drugove, kao u slučaju Mile i supruge mu Ivane Kekin, ili pak Marije Selak i njenog supruga Nina Raspudića. Nepoznato je tko tu je koga povukao u politički angažman, ali obiteljski lov na Sabor postaje sve omiljenija disciplina nakon što su je prije nekoliko godina u praksu uveli Marijana i Ivica Puljak iz stranke Pametno. Marijana i Ivica nastupaju dakako i na ovim izborima, u trećem pokušaju pokretanja ozbiljnijeg obiteljskog političkog biznisa. Takve bračno-političke veze savršeno koriste HDZ i SDP koristeći taj argument za portretiranje trećih opcija kokošarskim poduhvatima s ciljem političkog uhljebljenja bez ikakve želje za stvarnim promjenama.
Ono što je zajedničko ovim političko-bračnim parovima je da na izbore izlaze s programima i kampanjom koje nemaju nikakvu šansu ostvariti ozbiljan politički rezultat, rezultat s kojim bi osim pukog statiranja mogli proizvesti pozitivne društvene pomake. Naprosto je ponekad komično slušati opcije koje imaju podršku od 2 do 4% o tome kako će oni mijenjati Hrvatsku iz Sabora, kada se nekim čudom njega dokopaju. Nino Raspudić i supruga Marija Selak u kampanju su se doslovno ugurali u 5 do 12, pregovarajući najprije sa Škorom, a onda i s Mostom o što povoljnijim uvjetima na listama. Njihov politički angažman, primjerice, u potpunsti je lišen ikakvog plana i programa, vizije osvajanja većeg broja mandata i sudjelovanja u vlasti na smislen i za građane koristan način. Raspudići ostavljaju dojam da svoju komentatorsku ulogu iz emisije Peti dan žele preseliti u saborske klupe, uz puno bolje financijske uvjete. Svi oni svjesni su činjenice da eventualnim ulaskom u Hrvatski sabor sa dva, tri, ili četiri mandata, neće promijeniti ništa. U takvoj situaciji legitimno se zapitati koji je cilj takvog političkog angažmana koji pleše na granici izbornog praga, radi li se tu o želji sa kreiranjem političkih promjena ili je takav politički angažman motiviran financijskim probitcima.
Građani u takvim političkim izletima estradnjaka, filozofa, analitičara i javno poznatih lica sve češće prepoznaju financijski oportunizam, a kada ja taj angažman pojačan članovima obitelji, onda se mjesto za sumnju u prave motive i dodatno smanjuje. S obzirom na važnost institucije Hrvatskog sabora u domaćoj politici ključno pitanje odavno nije hoće li novi saziv Sabora donijeti boljitak hrvatskom društvu nego koliko će saborski zastupnici, pojedinačno ili u parovima, pogotovo bračnim, uspjeti u četverogodišnjem mandatu izvući novca od hrvatskih građana.
Ukoliko se uspiju dokopati Sabora, primjerice bračni par Ivana i Mile Kekin ostvarivat će preko 30.000 kuna neto plaće mjesečno, uvećano za zastupnički paušal i dnevnice, s čime će njihova primanja narasti do vrtoglavih 40.000 kuna mjesečno. U četiri godine, bračni parovi u Saboru mogli bi ostvariti 2.400.000 kuna na ime plaće, uvećano za naknade za redovito godišnje financiranje koje će za četiri godine građane stajati dodatnih tri milijuna kuna. Prema hrvatskim zakonima, svaki zastupnik godišnje dobiva 370.000 kuna za političko djelovanje čime bi se trošak jednog bračno-političkog para popeo na vrtoglavih 5.337.302,16 kuna. Isto vrijedi i za bračne parove Raspudić-Selak i Puljak, koji jurišaju na Sabor sa istaknutih mjesta svojih stranačkih i koalicijskih lista.
Donedavno, političko bračno partnerstvo u politici je bilo nezamislivo, bračni drugovi istaknutih političkih figura u demokratskom svijetu u pravilu se drže izvan političke sfere, a ako i imaju izražene političke ambicije ostvaruju ih nakon što mandat bračnog druga prestane. U Hrvatskoj, bračni partneri predvode političke opcije, drmaju političkim strankama, a financijska korist koju pritom ostvaraju, naprosto je za većinu Hrvata nezamisliva. Hoće li im to proći, ostaje za vidjeti jer konačnu riječ o njihovim obiteljskim političkim planovima ipak trebaju reći građani na izborni dan.
