Kremlj tvrdi da je Zapad prekršio obećanje iz 1990-ih da se NATO neće širiti i time opravdava prijetnje o invaziji na Ukrajinu.
Rusija od NATO-a ustrajno traži da se ne širi na istočnu Europu i da joj obeća da neće uključiti Ukrajinu u savez.
Međutim, NATO ne odustaje od politike “otvorenih vrata”, što znači da bilo koja država koja ispunjava kriterije može postati nova članica.
SAD i NATO odbacili su ruske sigurnosne zahtjeve u pisanom odgovoru kojeg je Kremlju prošlog tjedna poslao američki ambasador u Rusiji.
Dok trenutni sukob između Rusije i Zapada proizlazi iz raznih optužbi sa obiju strana, argument o izdaji sa Zapada desetljećima se ističe u retorici iz Moskve.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je u govoru na Konferenciji o sigurnosti u Minhenu 2007. godine optužio zapadne sile da su širenjem NATO-a na baltičke zemlje tri godine ranije prekršile obećanje s početka 1990-ih.
“Šta se dogodilo s garancijama naših zapadnih partnera nakon raspuštanja Varšavskog pakta?”, pitao se tadak.
Nakon pada Sovjetskog saveza, NATO nije prestao primati nove članice.
Godine 1990. imao je 17 članica, a danas ih ima 30, među kojima ih je nekoliko koje su nekada bile u sastavu Varšavskog pakta, predvođenog tadašnjim SSSR-om.
Kako bi razumjeli zašto Moskva govori o izdaji, valja se prisjetiti dogovora između američkog ministra vanjskih poslova Jamesa A. Bakera i bivšeg sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova tokom njihovog sastanka 9. februara 1990. godine.
Raspravljajući o statusu ujedinjene Njemačke, spomenuti dvojac se složio da se NATO neće proširiti na teritorij Istočne Njemačke, a isto je obećanje ponovio i generalni sekretar NATO-a 17. maja iste godine u Briselu.
Rusija i zapadne zemlje uspjele su u septembru 1990. godine sklopiti sporazum koji je dozvolio NATO-u da pozicionira svoje trupe iza “Željezne zavjese”.
Međutim, taj se dogovor odnosio samo na ujedinjenu Njemačku.
Daljnja proširenja prema istoku Starog kontinenta tada su se činila nezamislivima.
- “SSSR je još uvijek postojao i istočnoevropske zemlje još su bile uključene u sovjetske strukture kao što je Varšavski pakt, koji je službeno raspušten u julu 1991. godine”, rekla je Amelie Zima, doktorica političkih nauka iz Centra za istraživanje međunarodnih odnosa.
- “Ne možemo govoriti o izdaji, jer se tek trebao zbiti niz događaja koji će promijeniti odnose moći u Europi”, dodala je.
Ukratko, kada su zapadni saveznici nudili “garancije” o kojima je Putin govorio, niko nije mogao predvidjeti kolaps SSSR-a i historijske promjene koje će uslijediti.
“Pored toga, radi se o usmenom obećanju, koje nije zapisano u sporazumu”, prisjetio se Oliver Kempf, naučni saradnik Fodnacije za strateška istraživanja.
“Do prekretnice u politici širenja NATO-a došlo je mnogo kasnije, 1995. godine, na zahtjev istočnoevropskih država.”
Iste je godine NATO objavio studiju o proširenju, prije nego što je počeo pregovore o članstvu s Mađarskom, Poljskom i Češkom, do kojih je došlo dvije godine kasnije.
Spomenute su zemlje u Sjevernoatlantski savez ušle 1999. godine.
Uključivanje tri nove članice izazvalo je nesuglasice unutar NATO pakta, što je u suprotnosti s ruskim mitom o izdaji Zapada.
“Čak i unutar američke administracije bilo je mišljenja prema kojima se NATO ne bi trebao širiti, zato što bi mogao postati preveliki finansijski teret, a uz to bi izgubio na efikasnosti”
Pitanje proširenja NATO-a godinama podiže tenzije između SAD-a i njenih saveznica, s jedne strane, i Rusije, s druge strane.
Nakon što je Gruzija iskazala ambicije prema NATO-u i Europskoj uniji u augustu 2008. godine, Moskva je odmah pružila podršku proruskim separatistima u samoproglašenim autonomnim republikama Južnoj Osetiji i Abhaziji.
Rusi su s velikim oprezom pratili instaliranje proturaketnog štita u Rumuniji prije šest godina.
Sličnu bazu NATO ima i u Poljskoj.
Obje su zemlje danas članice Sjevernoatlantskog saveza.
Vlade zapadnih zemalja poručuju da Rusija nema razloga za brigu te neprekidno naglašavaju odbrambeni karakter NATO-a.
- “Rusi teško prihvataju širenje NATO saveza, ali zaboravljaju da su 1997. godine potpisali dokument kojim su se obje strane obvezale da će čuvati mir i sigurnost na euroatlantskom području te da će osigurati teritorijalni integritet svim članicama Euroatlantskog partnerskog vijeća”
Krim
Četvrt stoljeća kasnije, potencijalni ulazak Ukrajine u članstvo NATO-a za Rusiju je “crvena linija” koja se ne smije prijeći, što je vidljivo u retorici koju Moskva koristi u kontekstu ukrajinske krize.
Nekadašnja “žitnica Sovjetskog saveza” trenutno ima status “zemlje partnera” s NATO-om.
No, pred Kijevom je dug put prije nego što će zadovoljiti kriterije za punopravno članstvo.
- “Jedno od glavnih pravila NATO-a je da zemlje članice moraju imati riješena sva granična pitanja, kako se saveznici ne bi morali baviti novom krizom. Dok god se ne riješi spor s Rusijom oko Krima, malo je vjerovatno da će Ukrajina ući u NATO”, poručio je Kempf.
